Proza

Vrijedno divljenja je kod autobiografskih priča da se doista ne radi o ničem dramatičnom, tim više, radi se nekako o polu-uobičajenosti. Takvi događaji ne bi nam u uobičajenim okolnostima prouzročili posebnu pozornost. Život na brodu očito nije uobičajen, o tome govore i ovi zapisi. I sam autor u jednom između svojih razmišljanja to spominje.