

Kapetan Duge Plovidbe, pisac, pripovjedač, pjesnik, prozaista,
autor sedam samostalnih izdanja.


Scribo ergo existo!
Aron Baretić - ABe
Rođen sam 23. studenog 1965. na Sušaku, istočnom dijelu Rijeke, u tadašnjem Sušačkom rodilištu. Bili su rani jutarnji sati kad sam odlučio da sam spreman za ovu inkarnaciju i svijet oko sebe. Naivno vjerujući da je taj isti svijet, tako isto, spreman za mene. O, kakve li teške pogreške!
Onaj drugi, paralelni, isprepleten nevidljivim nitima sa ranije spomenutim, život provodim po brodovima i plavom krugu, ploveći svjetskim morima. Po potrebi rijekama i jezerima.
Analogno tome, svoj kopneni, suhozemni život živim i provodim upravo na Sušaku, te se smatram prije svega Sušačan(in)om, a tek onda Riječan(in)om.
Zanimanje pomorca odabrao sam kao nastavak obiteljske tradicije. Treća generacija pomoraca sam u obitelji iz Bakra. Plovim trideset i pet godina, od čega dvadeset u svojstvu Zapovjednika, nekad ljepše zvano „Kapetan Duge Plovidbe“. Nastavljajući i tu tradiciju za svojim ocem.
Književna djela
Prvi, ozbiljniji, susret s pisanom riječi doživljavam za svoj deseti rođendan kad dobivam od sestre za poklon knjigu. Tako započinje moja strast prema čitanju, da sam do danas pročitao blizu osam stotina naslova.
Nadarenost za pisanje se postepeno počinje otkrivati u starijim razredima osnovne škole kroz školske sastave, što na hrvatskom, a što na engleskom jeziku. Nekako u isto vrijeme počinjem eksperimentirati s dječjom poezijom.
Po završetku srednje škole u potpunosti zapostavljam pisanje. Da bih u kasnim dvadesetim godinama se, za svoju dušu isključivo, okušavao u poeziji, bez osobitih razultata.
Sve dok 2009. godine, s nenavršenih četrdeset i četiri godine, sasvim neočekivano, nakon iznenadnog životnog preokreta ne otkrivam u sebi sasvim novi i, prilično, drugačiji od prosjeka poetski izričaj.
U javnosti se pojavljujem spomenute 2009. godine objavljujući po raznim e-portalima, zajedničkim zbirkama i facebooku.
Postepeno oslobađam sebe iz sebe u literarnom pogledu i oprezno krećem s autobiografskom prozom, pričama s mora i brodova, kratkim umnim prozama u stihu, te dužim proznim oblicima.
Literatura
Poezija
Autora na pisanje tjeraju i ljudi bez samopouzdanja koji bespovratno tonu u bezdan konzumerističkog svijeta izvrnutih vrijednosti. Ruga se i muškarcima – lovcima bez talenta za ljubav. A stihom, kao snažnom šakom, dohvaća i one koji svoj neuspjeh liječe une sreću ju ći druge i nanoseći im zlo. U nekima od pjesama gotovo viče na nasilnike koji fizički i psihički zlostavljaju svoje žene.
Proza u Stihu
Prodiranja i poniranja u (samog) sebe, probijanja (klizavim, u mahovinu zaraslim, korovom zakrčenim) stepenicama (pod)svijesti znaju biti (prilično) bolna, a potrebna je i (određena) doza hrabrosti (za njih). Jer (često) ono u što vjerujemo da je (jedina) istina ima više lica (i pokoje naličje).
Proza
Vrijedno divljenja je kod autobiografskih priča da se doista ne radi o ničem dramatičnom, tim više, radi se nekako o polu-uobičajenosti. Takvi događaji ne bi nam u uobičajenim okolnostima prouzročili posebnu pozornost. Život na brodu očito nije uobičajen, o tome govore i ovi zapisi. I sam autor u jednom između svojih razmišljanja to spominje.